ponedjeljak, 29. prosinca 2014.

Štrudel od jabuka


Ujutro se probudiš i čuješ tišinu. Znaš da je pao snijeg i prije nego što pogledaš kroz prozor. Zanima te samo koliko ga je palo. Jesmo li zatrpani ili nam snijeg neće doprijeti ni do ruba hlača? Dižem rolete i mjerkam situaciju - zatrpani nismo. Ima ga taman toliko da se lagano umoriš dok čistiš put do ulaznih vrata. Dok sam bila dijete, grudanje i izrada snješka su bili nezaobilazni. Sada imam neke druge igre na snijegu - kako iskoristiti snijeg za fotkanje hrane i što pripremiti. Štrudel od jabuka je hrana koja me asocira na snijeg - to je desert kojeg obavezno naručujem na skijalištima, a slovenski štrudel je najukusniji štrudel koji sam jela. Bacila sam se u potragu za slovenskim receptom i odabrala ovaj. Sve sastojke imam doma i izrada može početi odmah.

četvrtak, 18. prosinca 2014.

Božićni tart

Ove godine nikako da me obuzme blagdansko raspoloženje. Prosinac je već od prvog dana bio obilježen stresom na poslu, a taj se stres preslikao na ostatak mjeseca. Dani prolaze, a ja mrzovoljna i nervozna. Vesela i bezbrižna Tamara je nestajala, a njezino mjesto je polako počela zauzimati osoba koju ne prepoznajem. Osoba koja se budi s glavoboljom i s glavoboljom odlazi na spavanje. Osoba koju ne zanima i ne veseli apsolutno ništa. To nisam ja! I ne želim biti takva! Želim razmišljati o toploj čokoladi, raditi popis blagdanskih kolača, šetati Korzom dok mi bura štipa obraze i uživati u tome. Želim se, kao nekad, probuditi s osmjehom na licu i s užitkom izaći na ulicu.


četvrtak, 11. prosinca 2014.

Štrudlice s džemom od trešanja


Skoro pa svakodnevno nailazim na recepte koje želim isprobati. Recept obično "zapišem" u svoju memoriju i tamo čeka sve do isprobavanja. Neki recepti čekaju i po više od mjesec dana, dok drugi budu isprobani relativno brzo. Ove sam štrudlice vidjela subotu navečer i odmah sam ih sljedećeg dana napravila. Sjećam se da sam kao dijete obožavala štrudle s marmeladom od smokava. Vjerojatno sam zbog te uspomene tako brzo isprobala Suzanin recept i u njega utrošila taman posljednju količinu prošlogodišnje masti. Nisam imala čvršći pekmez pa sam iskoristila džem od trešanja.

ponedjeljak, 8. prosinca 2014.

Planinarenje - svaki početak je težak

Zeleno i plavo

Nikad nisam bila sportski tip. Ali ama baš nikad - niti u osnovnoj školi, niti u srednjoj i nisam to postala niti nakon punoljetnosti. Ako zanemarimo satove tjelesnog tijekom školovanja i subotnje izlaske u disco (što u mom slučaju podrazumijeva plesati cijelu noć), jedina fizička aktivnost kojom se oduvijek bavim je hodanje. Mogla sam se u osnovnoj školi priključiti tada popularnim borilačkim sportovima, ali nisam, nije to za mene (ne bih se tukla s razlogom, a kamoli bez njega). Mogla sam se u srednjoj školi baviti tenisom ili odbojkom, ali mi za takvu vrstu aktivnosti nedostaje natjecateljskog duha zbog kojeg bih naganjala loptu. Mogla sam, kao većina cura, krenuti na fitness, pilates, jogu i slično, ali kad se sjetim da bih nekoliko puta tjedno trebala otići nešto vježbati, odmah me prođe volja. 

ponedjeljak, 1. prosinca 2014.

Slani namazi


U posljednje vrijeme stalno razmišljam o domaćim namazima. Onako fini, po vlastitom guštu, a i veliki plus je što znam koji su sve sastojci unutra. Sve više pažnje posvećujem čitanju deklaracija i sve manje kupujem proizvode koje sadrže čudne nazive - konzervanse, bojila i pojačivače okusa. Kako se oduvijek pretežno hranim proizvodima iz vlastitog uzgoja, imala sam stav da mogu pojesti to malo otrova iz kupovnih proizvoda. Što sam starija, sve mi se manje sviđa hrana za kojom posežemo u trgovinama.