srijeda, 27. svibnja 2015.

Daring Bakers May 2015 - Lamingtons challenge


For the May challenge Marcelina from Marcellina in Cucina dared us to make Lamingtons. An Australian delicacy that is as tasty as it is elegant. I decided to make the classic Lamington, a cube of sponge cake dipped in chocolate icing then coated with desiccated coconut. In Croatia we call them čupavci. The Croatian name comes from the word "čupavi", which means “furry,” from the look of the coconut. Thank you Marcelina for this wonderful and delicious challenge! 

Sponge cake
  • 2 eggs
  • 200 g caster sugar
  • 50 g melted butter
  • 200 ml milk
  • 300 g all-purpose flour
  • 12 g baking powder
Preheat oven to moderate 180°C. Line a 23 x 33 cm baking pan with baking parchment and set aside. Beat egg yolks and sugar in an electric mixer until very thick. Sift flour and baking powder over the mixture and beat until combined. Trickle milk and cooled melted butter down sides of bowl and fold in thoroughly. Whisk egg whites with a pinch of salt until stiff peaks form. Add to the mixture and fold in thoroughly but lightly using a fork. Pour into a baking pan and bake for 20 - 25 minutes. Check the sponge by inserting a skewer into the centre, it should come out clean when the sponge is baked. Turn the sponge out immediately onto a wire rack to cool. 


Chocolate icing
  • 100 g dark chocolate
  • 125 g butter
  • 70 g caster sugar
  • 400 ml milk
In a small saucepan, on low heat melt butter and chocolate with sugar and milk. Combine well and remove from the heat. 

Assembly
  • 200 g desiccated coconut
Place desiccated coconut in a shallow bowl. Cut cooled sponge into even little cubes. Dip each piece into the chocolate icing (allow excess to drip off), then toss gently into the coconut. Stand cakes on a wire rack to set (about 2 hours).


Prošlo je puno vremena od mog posljednjeg sudjelovanja u Daring Bakers izazovima. Neki mi se zadaci nisu svidjeli, a neke nisam stigla odraditi. Kišno razdoblje i dosada naveli su me da početkom mjeseca virnem na stranicu i pogledam što je novi izazov. Čupavci! Nisam ih dugo radila, ni jela, a kao dijete sam ih obožavala. Odmah sam izvukla mamin recept i napravila ih. 

Biskvit
  • 2 jaja
  • 200 g šećera
  • 50 g rastopljenog maslaca
  • 200 ml mlijeka
  • 300 g glatkog brašna
  • 1 vrećica praška za pecivo
Izmiksajte žumanjke sa šećerom. Dodajte rastopljeni maslac i šećer pa kratko izmiksajte. Dodajte prosijano brašno s praškom za pecivo i miksajte dok se sastojci ne povežu. Bjelanjke izmiksajte u snijeg i dodajte u smjesu, lagano miješajući uz pomoć vilice. Smjesu izlijte u kalup dimenzija 23 x 33 cm obložen papirom za pečenje. Pecite 20 - 25 minuta u pećnici zagrijanoj na 180°C (čačkalicom provjerite ako je biskvit pečen). Ispečen biskvit ohladite na rešetki.


Čokoladni umak
  • 100 g tamne čokolade
  • 125 g maslaca
  • 70 g šećera
  • 400 ml mijeka
Na laganoj vatri otopite maslac i čokoladu. Dodajte šećer i mlijeko i uz miješanje kuhajte dok ne zakuha.

Slaganje
  • 200 g kokosa
Ohlađeni biskvit izrežitena jednake kockice. Svaku kocku umočite u čokoladni umak pa uvaljajte u kokos. Čupavce stavite na rešetku i pustite otprilike dva sata, da se umak stisne.

utorak, 5. svibnja 2015.

Pizza s hrskavim tijestom


Sigurno i vi imate neko jelo koje obožavate, ali ako ga jedete vani onda mrzite kad ga rade onako, a ne ovako. Moje takvo jelo je pizza. Obožavam pizzu koja ima tanki, po mogućnosti hrskavi, rub, a mrzim one s napuhanim kruhastim rubom. Ako naletim na takvu pizzu u pizzeriji, rub nikad ne jedem. Doma obavezno radim pizzu s tankim hrskavim rubom. Slasni nadjev i hrskavi rub ... mljac! 

ponedjeljak, 27. travnja 2015.

FBI istraga bloga Kuhinja zaposlene žene


Dva smo mjeseca u sklopu igrice FBI rukavice istraživali Tanjin blog Kuhinja zaposlene žene, koji krije puno ukusnih recepata. Nemojte da vas naziv bloga zavara - osim recepata prikladnih za radni tjedan, postoje i oni koji zahtijevaju nešto više vremena. Već sam ranije isprobala recept za doboš tortu, a sad sam "prelistala" blog od početka do kraja i pronašla puno zanimljivih recepata. Neki su mi predstavljali pravi izazov, a za što sam se odlučila, pročitajte u nastavku (naziv recepta ujedno je link na original recept).

srijeda, 22. travnja 2015.

Planinarenje - Moja prva ferata (Gradiška tura)

Svi su mi planinarski uspjesi dragi, ali ovaj o kojem ću danas pisati mi je najdraži. Ferata - ova je riječ mjesecima zvučala tako strašno i nedostižno, a opet tako privlačno. Ferata je planinarski put osiguran sajlama, klinovima, ljestvama. Takvi su putevi zahtjevni, na njima se napreduje uz korištenje ruku, a oprema za samoosiguranje je obavezna. 

Gradiška tura

četvrtak, 16. travnja 2015.

Juha od koprive

Oduvijek sam smatrala kako je hrana iz vlastitog vrta najukusnija hrana. Kako starim uviđam da postoji još ukusnija hrana, a to je ona samonikla. Kopriva mi je najdraža samonikla namirnica i neke sam recepte već ranije objavila na blogu. Današnji recept za juhu je vrlo jednostavan, najteže je zapravo nabrati dovoljnu količinu koprive. 


ponedjeljak, 30. ožujka 2015.

Muffini s jabukama i cimetom

Muffine nisam već dugo radila, ali stvarno baš dugo. Pola godine je prošlo sigurno, ako ne i više. Pita me jednog dana Tamara kad ću raditi kakve muffine ili cupcakes. Bo, nit' imam ideju, nit' neke fora papirnate košarice. Za fora košarice se pobrinula ona i jako sam se iznenadila kad mi je poštar donio paketić koji mi je poslala. A unutra košarice kakve sam željela isprobati! Ne znam kako vama, ali meni oni klasične papirnate idu pomalo na živce. Ne pečem muffine  tako često i onda se s vremenom te papirnate košarice rašire pa se, kad se muffini u njima peku, naboraju oko rubova muffina. Tako da sam odustala od kupovine novih košarica. Ove koje sam dobila od Tamare su čvrste i sigurno se neće deformirati. Tijesto se nimalo ne lijepi za njih i kod mene su zaslužili čistu peticu za funkcionalnost. Dakle, nove košarice imam, ali još uvijek nemam ideju što napraviti. I tada je Jasna kao naručena objavila recept za muffine s jabukama, a kako nisam dugo radila muffine, planuli su u trenu.


ponedjeljak, 23. ožujka 2015.

Planinarenje - Snežnik

Vrh u magli - pogled prema Snežniku (15.03.2015.)

Ne kaže se uzalud da se prvi pamte. Tako i ja pamtim svoju prvu planinu - Snežnik u Sloveniji, visok 1.796 m. I svaki put mu se rado vraćam. Prvi put je bio najteži, jer mi je ujedno bio i prvi planinarski izlet. Naviknuta sam pješačiti i kad mi je prijateljica rekla da do vrha ima dva sata hoda, nisam tome pridavala neki značaj. Krenuli smo uzbrdo, pa mrvicu ravno, pa opet uzbrdo, malo ravno pa još strmije, a ja bez snage i daha. Konačno ravni plato s klupicama i duži odmor. Sjedim i jedem. Gledam hrpu cjepanica i planinare kako dolaze do te hrpe, uzimaju cjepanicu-dvije i nastavljaju dalje. Kažu mi prijateljice - i mi ćemo tako. To je planinarski običaj da se nose drva do doma. Mislim se kako jedva nosim sebe, a sad još i ta cjepanica. Stavljam ju na ruksak i nastavljamo dalje. Otprilike još posla sata hoda do doma i vrha. I najdužih pola sata. Staza više nije onako široka i isprepletena je korijenjem i kamenjem. Umorna sam i jedva dižem noge. Želim odustati, sjesti tu gdje jesam i čekati njihov povratak. Ali ipak idem dalje, korak po korak. Uspjela sam nekako doći do vrha. U domu radimo dužu pauzu, pijemo topli čaj, jedemo i zezamo se. Kupujem planinarski dnevnik i opisujem svoje prvo planinarsko iskustvo.