ponedjeljak, 27. travnja 2015.

FBI istraga bloga Kuhinja zaposlene žene


Dva smo mjeseca u sklopu igrice FBI rukavice istraživali Tanjin blog Kuhinja zaposlene žene, koji krije puno ukusnih recepata. Nemojte da vas naziv bloga zavara - osim recepata prikladnih za radni tjedan, postoje i oni koji zahtijevaju nešto više vremena. Već sam ranije isprobala recept za doboš tortu, a sad sam "prelistala" blog od početka do kraja i pronašla puno zanimljivih recepata. Neki su mi predstavljali pravi izazov, a za što sam se odlučila, pročitajte u nastavku (naziv recepta ujedno je link na original recept).


Već duže vrijeme imam rezač za perece koji stoji u svojoj ambalaži, onako kako je kupljen. Čim sam vidjela ovaj recept, znala sam da ga moram isprobati i konačno je došlo vrijeme da izvadim rezač iz omota. Umjesto preporučenog feta sira sam koristila ementaler i dobila sam zarazne grickalice.


  • 250 g maslaca sobne temperature
  • 1 jaje
  • 5 žlica mlijeka
  • 1   1/2 žličica soli
  • svježe mljeveni papar
  • 250 g ribanog ementalera
  • 300 g glatkog brašna
  • 1/2 vrećice praška za pecivo
  • lan (za posipanje)
Kratko izmiksajte maslac sa žumanjkom. Dodajte sol, papar i mlijeko. Umiješajte brašno pomiješano sa praškom za pecivo i ribani sir. Na pobrašnjenoj površini zamijesite tijesto. Razvaljajte na debljinu 1 cm. Uz pomoć rezača izrežite perece i stavite ih na lim obložen papirom za pečenje. Premažite razmućenim bjelanjkom i pospite lanom. Pecite 15-20 minuta u pećnici zagrijanoj na 180°C, dok ne dobiju lijepu boju. Poslužite mlako ili hladno.   


Kod razvlačenja domaćih kora problem mi je prostor za razvlačenje. U kuhinji nemam kuhinjski stol nego poluotok pa ne mogu šetati oko njega i razvlačiti tijesto. Kako se bliže topliji dani, stol na terasi sve više mami. Konačno ću moći razvući ogromnu koru i baš se veselim. Što se nadjeva tiče, nije postojala dvojba - biti će to slatki puž sa sirom.


Tijesto
  • 500 g glatkog brašna
  • 300 ml mlake vode
  • prstohvat soli
  • 2 žlice ulja
  • 1 žlica octa
U brašno dodajte sol, ulje, ocat i mlaku vodu pa uz pomoć miksera zamijesite glatko tijesto. Tijesto podijelite na dva dijela i svaki oblikujte u kuglu. Lagano nauljite tijesto, pokrijte ga staklenom zdjelom i pustite da odmara 30 minuta. Za to vrijeme pripremite nadjev.

Nadjev
  • 500 g svježeg sira
  • 200 g kiselog vrhnja
  • 3 jaja
  • 100 - 150 g šećera (prema ukusu povećajte ili smanjite količinu)
Pomiješajte svježi sir sa kiselim vrhnjem. Dodajte šećer i razmućena jaja. Kad je tijesto odmorilo, prebacite jedan dio na čisti stolnjak posut brašnom i razvaljate. Ovo je prvi put da sam koristila "onaj dugački štap" i puno se jednostavnije razvlači tijesto na ovaj način, nego kad se odmah krene razvlačiti rukama. Za detaljne upute o razvlačenju tijesta na ovaj način pogledajte video naše majstorice Snježe. Razvučenu koru poprskajte uljem i lagano razmažite kistom. Rasporedite polovicu nadjeva po širim stranama, ostavljajući sredinu slobodnu. Uz pomoć stolnjaka zarolati tijesto do pola, pa isto ponoviti sa druge strane. Prerežite tijesto po sredini, kako bi se razdvojile štrudle. Štrudle rolajte u formu puža na lim obložen papirom za pečenje. Postupak ponovite sa drugim dijelom tijesta. Formiranog puža premažite uljem. Pecite 35 minuta u pećnici zagrijanoj na 200°C, a zatim smanjite temperaturu na 100°C i pecite još 5 - 10 minuta.

srijeda, 22. travnja 2015.

Planinarenje - Moja prva ferata (Gradiška tura)

Svi su mi planinarski uspjesi dragi, ali ovaj o kojem ću danas pisati mi je najdraži. Ferata - ova je riječ mjesecima zvučala tako strašno i nedostižno, a opet tako privlačno. Ferata je planinarski put osiguran sajlama, klinovima, ljestvama. Takvi su putevi zahtjevni, na njima se napreduje uz korištenje ruku, a oprema za samoosiguranje je obavezna. 

Gradiška tura

četvrtak, 16. travnja 2015.

Juha od koprive

Oduvijek sam smatrala kako je hrana iz vlastitog vrta najukusnija hrana. Kako starim uviđam da postoji još ukusnija hrana, a to je ona samonikla. Kopriva mi je najdraža samonikla namirnica i neke sam recepte već ranije objavila na blogu. Današnji recept za juhu je vrlo jednostavan, najteže je zapravo nabrati dovoljnu količinu koprive. 


ponedjeljak, 30. ožujka 2015.

Muffini s jabukama i cimetom

Muffine nisam već dugo radila, ali stvarno baš dugo. Pola godine je prošlo sigurno, ako ne i više. Pita me jednog dana Tamara kad ću raditi kakve muffine ili cupcakes. Bo, nit' imam ideju, nit' neke fora papirnate košarice. Za fora košarice se pobrinula ona i jako sam se iznenadila kad mi je poštar donio paketić koji mi je poslala. A unutra košarice kakve sam željela isprobati! Ne znam kako vama, ali meni oni klasične papirnate idu pomalo na živce. Ne pečem muffine  tako često i onda se s vremenom te papirnate košarice rašire pa se, kad se muffini u njima peku, naboraju oko rubova muffina. Tako da sam odustala od kupovine novih košarica. Ove koje sam dobila od Tamare su čvrste i sigurno se neće deformirati. Tijesto se nimalo ne lijepi za njih i kod mene su zaslužili čistu peticu za funkcionalnost. Dakle, nove košarice imam, ali još uvijek nemam ideju što napraviti. I tada je Jasna kao naručena objavila recept za muffine s jabukama, a kako nisam dugo radila muffine, planuli su u trenu.


ponedjeljak, 23. ožujka 2015.

Planinarenje - Snežnik

Vrh u magli - pogled prema Snežniku (15.03.2015.)

Ne kaže se uzalud da se prvi pamte. Tako i ja pamtim svoju prvu planinu - Snežnik u Sloveniji, visok 1.796 m. I svaki put mu se rado vraćam. Prvi put je bio najteži, jer mi je ujedno bio i prvi planinarski izlet. Naviknuta sam pješačiti i kad mi je prijateljica rekla da do vrha ima dva sata hoda, nisam tome pridavala neki značaj. Krenuli smo uzbrdo, pa mrvicu ravno, pa opet uzbrdo, malo ravno pa još strmije, a ja bez snage i daha. Konačno ravni plato s klupicama i duži odmor. Sjedim i jedem. Gledam hrpu cjepanica i planinare kako dolaze do te hrpe, uzimaju cjepanicu-dvije i nastavljaju dalje. Kažu mi prijateljice - i mi ćemo tako. To je planinarski običaj da se nose drva do doma. Mislim se kako jedva nosim sebe, a sad još i ta cjepanica. Stavljam ju na ruksak i nastavljamo dalje. Otprilike još posla sata hoda do doma i vrha. I najdužih pola sata. Staza više nije onako široka i isprepletena je korijenjem i kamenjem. Umorna sam i jedva dižem noge. Želim odustati, sjesti tu gdje jesam i čekati njihov povratak. Ali ipak idem dalje, korak po korak. Uspjela sam nekako doći do vrha. U domu radimo dužu pauzu, pijemo topli čaj, jedemo i zezamo se. Kupujem planinarski dnevnik i opisujem svoje prvo planinarsko iskustvo.

srijeda, 18. ožujka 2015.

Gost post - Kad on kuha i rižot s lignjama

Ovim postom zatvaram gostovanje tri mušketira koji su moj blog osvježili svojim ukusnim receptima. Darko je pripremio fantastičan burger, a Mile zapečene njoke koji griju dušu. Treći gost je specifičan. Njegove recepte niste mogli uočiti nigdje, jer je riječ o mojem osobnom kuharu - suprugu. Za razliku od svojih prethodnika, nije dobio slobodan izbor, već sam si za gostovanje naručila desert koji mi često priprema. Obaveze su nas spriječile da se taj recept realizira, a kako nisam željela predugo čekati, iz arhive fotki sam izvukla jednu koja prikazuje njegovo jelo. Lignje obožavam pripremljene na sve načine, a on malo manje. Ovaj rižot je kompromis, budući da ga podjednako volimo, a priprema ga isključivo on. Volim kad mi, po povratku s posla, već ispred ulaznih vrata zamiriše omiljeni rižot. 


utorak, 10. ožujka 2015.

Planinarenje - planinar s diplomom

Dugo mi je trebalo da napišem ovaj post. Uvodni odlomak čeka nastavak teksta već deset dana (prikladno ubacujem #nedamise). Danas sam konačno odlučila da je došlo vrijeme da tekst privedem kraju i napišem svoja razmišljanja. Nije mi teško napisati tekst, već mi je bio potreban (a da to nisam ni shvatila) odmor od modernog doba i tehničkih novotarija.