Planinarenje - Dinara

Navikla sam se na komoditet koji nudi većina slovenskih planina - dom na vrhu ili u njegovoj neposrednoj blizini. Pojedeš nešto na žlicu, počastiš se pivom ili desertom. Kod nas su planinarski domovi rijetkost, što mi posebno predstavlja problem ljeti kad moram tegliti puno vode jer nemam gdje obnoviti zalihu. Zbog toga me je zabrinjavao odlazak na Dinaru. 

Kombi prijevoz do Badnja

Planinarenje - Storžič

Pogled na Storžič iz Doma na Kališču

Kad pomislim na ovaj izlet, prvo što mi padne na pamet je - hodala sam 10 sati. Razlog dugotrajnog hodanja leži u mojoj, moglo bi se reći, opsjednutosti zacrtanim ciljevima. U ovom je slučaju riječ o Slovenskoj planinskoj poti. Na potezu od Maribora do Ankarana nalazi se 75 točki (planinskih vrhova, planinarskih domova i ostalih znamenitosti Slovenije) na kojima se nalaze pečati koje je potrebno skupljati u dnevnik Slovenske planinske poti. Trčeći je sve točke moguće obići za 7 dana, 11 sati i 25 minuta, koliko iznosi Klemenov rekord. Kad sam kupila knjižicu, zacrtala sam si da ću pečate sakupiti u roku od tri godine. Čim odlučimo otići u Sloveniju, odmah "konzultiram" dnevnik da vidim koliko pečata mogu sakupiti u jednom danu. Osim na vrhu Storžiča, pečati se nalaze u dva planinarska doma, a svaki nalazi s jedne strane vrha. Opet kružna tura, super! 

Planinarenje - Begunjščica

Na obroncima Begunjščice

U Begunjščicu sam se zaljubila prošle godine prilikom uspona na Stol (najviši vrh Karavanki). Posebno me oduševio Roblekov dom, odnosno njegova lokacija na osunčanom travnatom obronku planine. Tada smo se dogovorili da ćemo obavezno ići na Begunjščicu. Tijekom planinarske škole dobili smo zadatak napisati plan izleta. Nisam dugo razmišljala o cilju tog izleta. Odmah sam znala da ću isplanirati svoj izlet na Begunjščicu. Taj se plan konačno i ostvario.

Planinarenje - Moja prva ferata (Gradiška tura)

Svi su mi planinarski uspjesi dragi, ali ovaj o kojem ću danas pisati mi je najdraži. Ferata - ova je riječ mjesecima zvučala tako strašno i nedostižno, a opet tako privlačno. Ferata je planinarski put osiguran sajlama, klinovima, ljestvama. Takvi su putevi zahtjevni, na njima se napreduje uz korištenje ruku, a oprema za samoosiguranje je obavezna. 

Gradiška tura

Planinarenje - Snežnik

Vrh u magli - pogled prema Snežniku (15.03.2015.)

Ne kaže se uzalud da se prvi pamte. Tako i ja pamtim svoju prvu planinu - Snežnik u Sloveniji, visok 1.796 m. I svaki put mu se rado vraćam. Prvi put je bio najteži, jer mi je ujedno bio i prvi planinarski izlet. Naviknuta sam pješačiti i kad mi je prijateljica rekla da do vrha ima dva sata hoda, nisam tome pridavala neki značaj. Krenuli smo uzbrdo, pa mrvicu ravno, pa opet uzbrdo, malo ravno pa još strmije, a ja bez snage i daha. Konačno ravni plato s klupicama i duži odmor. Sjedim i jedem. Gledam hrpu cjepanica i planinare kako dolaze do te hrpe, uzimaju cjepanicu-dvije i nastavljaju dalje. Kažu mi prijateljice - i mi ćemo tako. To je planinarski običaj da se nose drva do doma. Mislim se kako jedva nosim sebe, a sad još i ta cjepanica. Stavljam ju na ruksak i nastavljamo dalje. Otprilike još posla sata hoda do doma i vrha. I najdužih pola sata. Staza više nije onako široka i isprepletena je korijenjem i kamenjem. Umorna sam i jedva dižem noge. Želim odustati, sjesti tu gdje jesam i čekati njihov povratak. Ali ipak idem dalje, korak po korak. Uspjela sam nekako doći do vrha. U domu radimo dužu pauzu, pijemo topli čaj, jedemo i zezamo se. Kupujem planinarski dnevnik i opisujem svoje prvo planinarsko iskustvo.

Planinarenje - planinar s diplomom

Dugo mi je trebalo da napišem ovaj post. Uvodni odlomak čeka nastavak teksta već deset dana (prikladno ubacujem #nedamise). Danas sam konačno odlučila da je došlo vrijeme da tekst privedem kraju i napišem svoja razmišljanja. Nije mi teško napisati tekst, već mi je bio potreban (a da to nisam ni shvatila) odmor od modernog doba i tehničkih novotarija.

Planinarenje - kad ti planina očita lekciju

Otkako je počeo padati snijeg, priželjkujem zimski uspon. Bilo je nekoliko izleta koji su trebali biti zimski uspon, ali snijega je bilo samo u tragovima. Nedavno je stigla objava za zimski uspon na Bjelolasicu. Mom veselju nije bilo kraja - tamo će stvarno biti snijega, puno snijega. Odmah sam se prijavila za izlet i iščekivala ga s nestrpljenjem. Konačno je stigao i taj dan i već od jutra sam jedva čekala stati na snijeg. 

Uspon na Bjelolasicu

Planinarenje - što se jede na planini

Odlazak na putovanje, a pogotovo odlazak u planinu ne nudi previše manevarskog prostora po pitanju prehrane. Treba biti praktičan i nositi sa sobom što manje tereta (ambalaže koju treba vratiti nazad u dolinu). S druge strane, trebate uzeti i više hrane i tekućine nego što vam je potrebno za vrijeme koje ćete provesti u planini.

Planinarenje - svaki početak je težak

Zeleno i plavo

Nikad nisam bila sportski tip. Ali ama baš nikad - niti u osnovnoj školi, niti u srednjoj i nisam to postala niti nakon punoljetnosti. Ako zanemarimo satove tjelesnog tijekom školovanja i subotnje izlaske u disco (što u mom slučaju podrazumijeva plesati cijelu noć), jedina fizička aktivnost kojom se oduvijek bavim je hodanje. Mogla sam se u osnovnoj školi priključiti tada popularnim borilačkim sportovima, ali nisam, nije to za mene (ne bih se tukla s razlogom, a kamoli bez njega). Mogla sam se u srednjoj školi baviti tenisom ili odbojkom, ali mi za takvu vrstu aktivnosti nedostaje natjecateljskog duha zbog kojeg bih naganjala loptu. Mogla sam, kao većina cura, krenuti na fitness, pilates, jogu i slično, ali kad se sjetim da bih nekoliko puta tjedno trebala otići nešto vježbati, odmah me prođe volja.