Dugo je ispred mene poskakivao kursor na praznoj podlozi ... Da ovo pišem na papiru, sigurno bih neko vrijeme držala olovku u ruci i buljila u papir ... Neovisno o mediju na kojem pišem, sve se svodi na jedno - kako izraziti tugu. Mnogi su mislili da ću u teškim trenucima posegnuti za slasticama, da će krik iz duše zatomiti zvuk miksera, da će tupi pogled zamijeniti pretraživanje recepata. Ali ne mogu. Jednostavno mi ne pada napamet niti jedan kolač koji bih mogla napraviti i koji bi ublažio ili izbrisao moju tugu i bol.
Kako blog ipak ne bi pao u zaborav, iskoristila sam sve recepte iz zalihe. Ali i dalje mi se ništa nije radilo. Znala sam da se mogu osloniti na svoju prijateljicu Tamaru koja piše blog Ave dulcis pa sam joj predložila gostovanje na blogu. I ne samo da sam predložila gostovanje, već sam si i naručila tortu s jagodama. Tamari veliko hvala, ne samo za gostovanje i tortu (koja izgleda fenomenalno - uronila bih u nju bez ikakvog pribora za jelo), već i za podršku koju mi je pružila. Svakako pogledajte njezin blog, (bilo da ste u potrazi za slatkim ili slanim receptom) koji se trenutno crveni od jagoda.
Kako blog ipak ne bi pao u zaborav, iskoristila sam sve recepte iz zalihe. Ali i dalje mi se ništa nije radilo. Znala sam da se mogu osloniti na svoju prijateljicu Tamaru koja piše blog Ave dulcis pa sam joj predložila gostovanje na blogu. I ne samo da sam predložila gostovanje, već sam si i naručila tortu s jagodama. Tamari veliko hvala, ne samo za gostovanje i tortu (koja izgleda fenomenalno - uronila bih u nju bez ikakvog pribora za jelo), već i za podršku koju mi je pružila. Svakako pogledajte njezin blog, (bilo da ste u potrazi za slatkim ili slanim receptom) koji se trenutno crveni od jagoda.