srijeda, 22. travnja 2015.

Planinarenje - Moja prva ferata (Gradiška tura)

Svi su mi planinarski uspjesi dragi, ali ovaj o kojem ću danas pisati mi je najdraži. Ferata - ova je riječ mjesecima zvučala tako strašno i nedostižno, a opet tako privlačno. Ferata je planinarski put osiguran sajlama, klinovima, ljestvama. Takvi su putevi zahtjevni, na njima se napreduje uz korištenje ruku, a oprema za samoosiguranje je obavezna. 

Gradiška tura


Kada smo konačno odredili termin odlaska na Gradišku turu, danima sam proučavala fotke i video isječke. Svi su mi govorili kako na fotkama izgleda strašnije nego što zapravo je. Kad sam došla u podnožje, bila sam pod dojmom. Gledam u balkon i mislim se kako je daleko. Do balkona je manje zahtjevan put, a nakon balkona slijedi tzv. zračni dio planinarskog puta. Računam kako ću do balkona nekako doći, pa ako mi se ne svidi, neću nastaviti dalje. Nije me strah visine, niti zahtjevnosti puta, jedino me brine da to fizički neću moći izvesti. 

Početni dio

Dolazimo do početka ferate i startam kao hipnotizirana. Radim prvi korak na stijenu i mislim se "to je to, nema odustajanja". Još uvijek sam pod dojmom, ali idem. Na momente nemam pojma kamo da stavim nogu, neka nožišta nisu uočljiva na prvu (ili to samo meni nisu uočljiva). Troje nas je, a ja sam zadnja i zaostajem. Dovikujem im kako nemam pojma kamo ću staviti nogu i pada odluka da na prvom prikladnom mjestu prelazim u sredinu. Svako toliko gledamo gdje je balkon i kad ćemo ga ugledati. Odjednom ga vidimo i više nam nije toliko daleko.  Na balkonu radimo kratku pauzu. Na licu mi je osmjeh. Komentiram kako sam mislila da će biti teže. Više nisam pod dojmom i ono malo zrnce straha je nestalo.

Pogled s balkona na feratu

Nastavak je nešto teži, jer izlazimo na zračni dio (na prvoj fotografiji označen kao "II. dio"). Najrađe bih cijelim putem fotkala i žao mi je što sam uzela mali fotić. Ali svako toliko ga vadim iz džepa na pojasu ruksaka i škljocam. Odjednom se osjeća vjetar, na zračnom sam dijelu. Gledam dolje i mislim se "pa uopće nije tako strašno". Na fotografijama stvarno djeluje puno teže i zastrašujuće. 

Na drugom dijelu

Taman kad sam se u potpunosti opustila, dolazim na uži dio između stijena. Ruksak mi je zapeo za stijenu na lijevoj strani, a desnu sam nogu tako blesavo stavila da sam koljenom blokirala traku kojom sam vezana na sajlu i ne mogu ni naprijed ni nazad. Trenutak panike - ostat ću ovako zaglavljena! Srećom, samo trenutak, jer već u sljedećem uspijevam maknuti traku ispod koljena i naći mjesto za nogu te se rukama povlačim prema gore. Ispod sebe čujem komentar "penješ se k'o muški". Već sam ranije čula kako se žene penju na tehniku, a muškarci na snagu. Trebala sam raditi manje korake i minimalno koristiti snagu ruku, a ja baš suprotno. 

Pogled s vrha

Još samo malo i na vrhu smo, ferata je gotova. Sreći nema kraja. Najrađe bih cijelom svijetu telefonirala kako sam ispenjala svoju prvu feratu, ali se suzdržavam i javljam samo najbližima. Komentiramo kako je bilo super i kako nam je vrijeme brzo prošlo. Osmjeh ne silazi s lica, a vjerujem da se vidi i ponos koji osjećam. 

Naravno da sam sljedećeg dana imala upalu mišića ruku, ali neka. Svaki put kad osjetim bol u mišićima, na licu mi se pojavi osmijeh. Moja prva ferata ...

Broj komentara: 29:

  1. Svaka cast! Cestitam! Super su mi ovi planinarski postovi.

    OdgovoriIzbriši
  2. skidam kapu...malo ti zavidim :) ali samo zato što je moje, bar za ovakve poduhvate, prošlo...želim ti još puno, puno, puno, planinarskih uspjeha....radujem se njima zbog tebe i zbog finih sličica i priča koje ćeš dijeliti s nama...

    OdgovoriIzbriši
  3. OMG! Postajes ozbiljan i opasan planinar. Fotke su fenomenalne!

    OdgovoriIzbriši
  4. Divan doživljaj i bravo za postignuto! Lepo si nam dočarala sve. Uživala sam.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Doživljaj je fantastičan, jedva čekam sljedeću feratu

      Izbriši
  5. Svaka čast i skidam kapu a pogotovo sad kad evo me već mjesec dana u gipsu jer sam spašavala mačku i naravno nju spasila a ja završila pod zid, muž me zeza da ju još koji put spasim a ti uživaš punim plućima i malo ti zavidim jer kad ću ja na svoje planinarske pohode.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Baš mi je žao :( ali opet, s druge strane, drago mi je da ima još ljudi koji bi išli spašavati životinje

      Izbriši
  6. Još malo i s balkona na terasu :D Čestitam!

    OdgovoriIzbriši
  7. Odgovori
    1. Nije bilo toliko strašno/teško kako sam zamišljala

      Izbriši
  8. Tako sam se i ja osjecala nakon svoje prve ferrate,ponosno i odusevljeno! :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Danielsberg ferata u Austriji :) Ima jedan jako zanimljiv dio na ferati,pogledaj video,shvatit ces o cemu govorim...bilo je jako uzbudljivo :D
      https://www.youtube.com/watch?v=97TQSBliDOA

      Izbriši
    2. Pogledala sam video. Mislim da se ne bih usudila izabrati ju za prvu feratu, vjerojatno bi mi noge klecale na hodu po sajli. Svaka ti čast!

      Izbriši
    3. Bila sam puna adrenalina i znatiželje,bez imalo straha...kasnije je nastupio ponos :) odlican dan :D I nije tak strasno bilo ;)

      Izbriši
  9. Svaka cast!!! Bravo!
    Citam i sve mi kroz redove prenosis odusevljenje! Super!

    OdgovoriIzbriši
  10. Bravo! Bravo! Svaka čast, kroz priču, proživljavala sam s tobom...:)

    OdgovoriIzbriši