Otkako je počeo padati snijeg, priželjkujem zimski uspon. Bilo je nekoliko izleta koji su trebali biti zimski uspon, ali snijega je bilo samo u tragovima. Nedavno je stigla objava za zimski uspon na Bjelolasicu. Mom veselju nije bilo kraja - tamo će stvarno biti snijega, puno snijega. Odmah sam se prijavila za izlet i iščekivala ga s nestrpljenjem. Konačno je stigao i taj dan i već od jutra sam jedva čekala stati na snijeg.
 |
| Uspon na Bjelolasicu |
Znate što sam mislila? Zamišljala sam divnu pomalo romantičnu šetnjicu po snijegu, puno dobrih motiva za fotkanje i uživanciju. Ooooo, kako mi je samo planina očitala lekciju i prizemljila me odmah u startu. Šetnja po snijegu nije bila nimalo romantična. Trebalo je biti jako koncentriran kamo staješ, jer je na dijelovima snijeg bio mekan pa smo propadali. Hodanje po takvom snijegu iziskuje da se noge dižu više nego kod uobičajenog hoda, što dosta umara. Nakon pola sata hoda je počeo padati snijeg, koji nas je pratio skoro cijeli put. Spremam fotić u ruksak i ne vadim ga do pred kraj, a kako dosta gledam kuda hodam, ne primjećujem ništa oko sebe.
Ukupno smo hodali sedam sati, od čega nam je trebalo četiri sata do vrha i tri za silazak. Nakon dva i pol sata smo došli do dijela gdje se staza strmo uspinje do vrha. Neki odustaju i odlučuju se za povratak. Pitam koliko ima hoda do vrha - sat i pol! Razmišljam hoću li se pridružiti dijelu koji se vraća, ali ostajem uz one koji idu do vrha. Postaje strmo i teško. Pa još strmije i još teže. Svako toliko netko padne na strmini - ili propadne u snijeg ili se posklizne. Pitam se što mi je to trebalo, mogla sam se lijepo vraćati natrag i u toplom čekati povratak ostatka grupe. Ali svejedno hodam naprijed, kao začarana. Bole me noge, zapuhana sam i najrađe bih se otkotrljala dolje. U jednom trenutku sve muke prestaju i moje razmišljanje se mijenja. Uspjet ću, doći ću do vrha, sretna sam što nisam odustala. Vrh je bio u magli pa smo ostali uskraćeni za prekrasan pogled, ali smo dobili veliku nagradu za uspon - "sanjkanje" na guzici. Silazak niz strminu je bio teži nego uspon i kad je prva osoba pala i počela juriti kao na sanjkama, većina nas je sjela na snijeg i s užitkom se sjurila niz strminu.
 |
| Zimska idila |
Na ovom sam izletu naučila puno toga. Da je teško hodati po snijegu, da se planinu i vremenske uvjete nikada ne smije precijeniti i što je najvažnije - da ne treba odustati kad postane teško. Naučila sam da je na planini lijepo i ljeti i zimi i čini mi se da mi se je planinarenje uvuklo pod kožu.
Svaka cast :)
OdgovoriIzbrišiHvala :)
Izbrišii ja imam takvu želju planinariti...vidjeti ću, možda se i odvažim priključiti nekom klubu. Sjajne fotografije i drago mi je što ti je na kraju bilo lijepo...iako naporno:)
OdgovoriIzbrišiDa samo znaš koliko sam razmišljala i nećkala se oko učlanjivanja u planinarsko društvo. Sve klasični razlozi - ne poznajem nikoga, nemam kondicije, bla, bla. Na izletima su svi druželjubivi i otvoreni tako da nema nikakvog problema, a i kondicija se poboljšava redovitim planinarenjem
IzbrišiDrago mi je da nisi odustala, to mnogo govori o tebi. Nagrada ne moze biti bolja ;-)
OdgovoriIzbrišiI meni je drago da nisam odustala. Pričala sam kasnije s jednom iskusnijom planinarkom pa sam joj rekla kako sam htjela odustati i rekla mi je da se odustaje jedino ako se loše osjećaš, a sve ono što misliš da ne možeš - možeš
IzbrišiBeautiful photos, I wish we could have snow here !
OdgovoriIzbrišiCheers,
Thank you
Izbrišiabsolutely beautiful!!
OdgovoriIzbrišizivotne lekcije =) bravo za neodustajnje! =)
OdgovoriIzbrišiHvala
IzbrišiNišta nas ne prizemlji kao priroda. Svaka čast na upornosti i trudu.
OdgovoriIzbrišiZnam o čemu pričaš jer smo prije dvije godine I. i ja proživjeli vrlo sličan zimski uspon, sa time da smo se uputili sami zapravo i nesvjesni što znači snijeg u planini tako da i danas znamo spomenuti tu avanturu i reći da smo imali više sreće nego pameti. A zapravo je stvar u iskustvu i u tome da u planini uživaš i kada je ovako, i da je lijepo i po snijegu, .....drago mi je da si otišla do vrha i da ti je na kraju sve skupa bilo lijepo, i da, uvuče se to planinarenje nekako pod kožu :)
OdgovoriIzbrišiMi smo se pripremali za Snežnik, kao poznajemo stazu pa neće biti problema, trebali smo ići samo nas dvoje. Sreća pa je oba vikenda kad smo se spremali za odlazak vrijeme bilo koma, jer tko zna kako bi ta avantura završila
IzbrišiImam divne prijatelje planinare,i zaista im se divim koliko su toga prošli,koliko ja neću za još tri života,sada i tebi iskazujem svoje divljenje,jer ovo sve treba moći,volja je čudo!
OdgovoriIzbrišiŽao mi je što nisam ranije krenula, ali puno je godina pred menom tako da se nadam da ću se popeti na sve željene vrhove
IzbrišiNa planincah sončece sije...:)) Bravo za uspon po snijegu, znam da to nije nimalo lako!
OdgovoriIzbrišiDa je barem sijalo :)
IzbrišiSvaka Vam čast! I nekoliko mojih planinara su bili na Bjelolasici,ja sam nažalost radila. I sama puno planinarim,iskoristim svaki moguci trenutak da skoknem u planine. Počela sam pred 5 godnina i vrlo brzo mi se planinarenje uvuklo pod kožu :) U zadnjih 2mj sam imala 5 zimskih uspona i krajolici po kojima pogled seže su jednostavno fascinantni :) Volim sve vremenske uvijete i sva godišnja doba,jer priroda je magicna i nepredvidljiva te se joj divim i poštujem je. Svi ti pogledi prema divljoj i netaknutoj prirodi,te svijež zrak,vrijedni su svakog koraka i napora :) Samo naprijed!
OdgovoriIzbrišiAjme, kako to lijepo zvuči. Ja sam još relativni početnik u planinarenju, do sad sam skupila 19 uspona, od kojih je Bjelolasica prvi zimski, a uskoro je u planu još jedan zimski uspon, na Snežnik. Jedva čekam!
IzbrišiZapravo znam o čemu pričaš jer sam ja kao dijete s svojim tatom zapela na planini i to na sjevernom Velebitu i koji nas je iznenadio svojom ogromnom moći i sjećam se idan danas tog straha od hladnoće, zavijanja vjetra i snijega ali tata kao planinar nas je u jednom komadu vratio doma. A opet sjećam se i onih lijepih dana veranja po Triglavu, istraživanju Učke koja me si činila kao djetetu najviša planina pa do sve do Šar planine.
OdgovoriIzbrišiČestitam što nisi odustala i što si na kraju ipak uživala
Strah nije bio prisutan ni u jednom trenutku, samo umor prije konačnog uspona, jer nisam naviknuta na hodanje po takvoj podlozi
IzbrišiSvaka ti čast, ali treba imati uvijek na umu da je i opasno. Ljudi se precijene. Treba stvarno biti oprezan. I svaka čast što nisi odustala. Ja ipak na skijama kroz planinu...:)
OdgovoriIzbrišiStazu je osiguravao GSS pa nije bilo mjesta panici, mada, naravno treba uvijek biti svjestan opasnosti koje vrebaju
Izbriši