Planinarenje - Storžič

Pogled na Storžič iz Doma na Kališču

Kad pomislim na ovaj izlet, prvo što mi padne na pamet je - hodala sam 10 sati. Razlog dugotrajnog hodanja leži u mojoj, moglo bi se reći, opsjednutosti zacrtanim ciljevima. U ovom je slučaju riječ o Slovenskoj planinskoj poti. Na potezu od Maribora do Ankarana nalazi se 75 točki (planinskih vrhova, planinarskih domova i ostalih znamenitosti Slovenije) na kojima se nalaze pečati koje je potrebno skupljati u dnevnik Slovenske planinske poti. Trčeći je sve točke moguće obići za 7 dana, 11 sati i 25 minuta, koliko iznosi Klemenov rekord. Kad sam kupila knjižicu, zacrtala sam si da ću pečate sakupiti u roku od tri godine. Čim odlučimo otići u Sloveniju, odmah "konzultiram" dnevnik da vidim koliko pečata mogu sakupiti u jednom danu. Osim na vrhu Storžiča, pečati se nalaze u dva planinarska doma, a svaki nalazi s jedne strane vrha. Opet kružna tura, super! 

Oznaka na stazi

Brojka od 10 sati hoda nije baš precizna, budući da sam dio staze prošla četveronoške. Put kroz Žrelo po kojem smo se uspinjali osiguran je sajlama i poprilično strm tako da smo sa sobom nosili opremu za samoosiguranje. Pročitala sam komentare na stazu i većina ih je naglasila kako se uopće nisu kačili za sajlu. Super, to će mi biti svojevrstan test, ovdje je ipak riječ o visini većoj nego na Gradiškoj turi. Nisam se nigdje osigurala, mada sam na samom kraju puta razmišljala da se zakačim. Imam problema sa zglobom desne ruke, a sajla je bila na desnoj strani i dosta je strmo. Ali rekla sam samoj sebi - kad si do tu došla bez kačenja, nećeš se ni na samom kraju zakačiti. 

Uživam

Vrijeme je odlično, sunčano s povremenim povjetarcem, taman da nas rashladi. Nebo prekriveno prekrasnim oblacima. Jednom riječju idila! Cijelim putem smo na oprezu zbog same konfiguracije staze - ili hodamo po kamenčićima ili po kamenju koje nije stabilno i postoji mogućnost da ti kamen za koji se uhvatiš ostane u ruci. Ali to ne može pokvariti užitak. Računali smo da će uspon pred vrh biti zahtjevan, a ispao je kao šetnja po Korzu, taman ono što treba umornom tijelu.

Storžič (2.132 m)

Na vrhu pričamo o daljnjim planovima. Imamo dvije opcije, vratiti se na istu stranu ili otići s druge strane vrha po još jedan pečat. U našoj grupici nisu svi pečatomani, ali su željni hodanja tako da nastavljamo spuštanje na drugu stranu Storžiča. Strmo je i sipko te se sporo spuštamo. U daljini vidimo put koji vodi do Doma na Kališču, našeg sljedećeg cilja. 

Strmi silazak

Kod Doma na Kališču radimo dužu pauzu. Već smo vidjeli oznaku koja pokazuje naš nastavak puta i najavljuje vrijeme trajanja hodanja od dva i pol sata. Da se barem možemo teleportirati do auta. Staza kojom se vraćamo na naše polazište nije baš posjećena, ali je dobro označena. Umorne noge se nadaju da nema više sipkog terena, ali ga izgleda, nikako ne možemo izbjeći. Tješimo se da će teren postati stabilniji kad se spustimo niže. Što duže hodamo to smo sve više demotivirani, a znamo da nas još čeka uspon na Javorniški preval. 

Prema Domu pod Storžičem

Uspon srećom nije bio dugotrajan. Na vrhu prevala nas je dočekala oznaka prema kojoj imamo još 45 minuta hoda do auta. Nastupa veselje i raspoloženje se popravlja. Samo razmišljam kako ću skinuti gojzerice i čarape i zavaliti se na sjedalo. Bez obzira na sve, bilo mi je prekrasno!