Muffini s jabukama i cimetom

Muffine nisam već dugo radila, ali stvarno baš dugo. Pola godine je prošlo sigurno, ako ne i više. Pita me jednog dana Tamara kad ću raditi kakve muffine ili cupcakes. Bo, nit' imam ideju, nit' neke fora papirnate košarice. Za fora košarice se pobrinula ona i jako sam se iznenadila kad mi je poštar donio paketić koji mi je poslala. A unutra košarice kakve sam željela isprobati! Ne znam kako vama, ali meni oni klasične papirnate idu pomalo na živce. Ne pečem muffine  tako često i onda se s vremenom te papirnate košarice rašire pa se, kad se muffini u njima peku, naboraju oko rubova muffina. Tako da sam odustala od kupovine novih košarica. Ove koje sam dobila od Tamare su čvrste i sigurno se neće deformirati. Tijesto se nimalo ne lijepi za njih i kod mene su zaslužili čistu peticu za funkcionalnost. Dakle, nove košarice imam, ali još uvijek nemam ideju što napraviti. I tada je Jasna kao naručena objavila recept za muffine s jabukama, a kako nisam dugo radila muffine, planuli su u trenu.

Planinarenje - Snežnik

Vrh u magli - pogled prema Snežniku (15.03.2015.)

Ne kaže se uzalud da se prvi pamte. Tako i ja pamtim svoju prvu planinu - Snežnik u Sloveniji, visok 1.796 m. I svaki put mu se rado vraćam. Prvi put je bio najteži, jer mi je ujedno bio i prvi planinarski izlet. Naviknuta sam pješačiti i kad mi je prijateljica rekla da do vrha ima dva sata hoda, nisam tome pridavala neki značaj. Krenuli smo uzbrdo, pa mrvicu ravno, pa opet uzbrdo, malo ravno pa još strmije, a ja bez snage i daha. Konačno ravni plato s klupicama i duži odmor. Sjedim i jedem. Gledam hrpu cjepanica i planinare kako dolaze do te hrpe, uzimaju cjepanicu-dvije i nastavljaju dalje. Kažu mi prijateljice - i mi ćemo tako. To je planinarski običaj da se nose drva do doma. Mislim se kako jedva nosim sebe, a sad još i ta cjepanica. Stavljam ju na ruksak i nastavljamo dalje. Otprilike još posla sata hoda do doma i vrha. I najdužih pola sata. Staza više nije onako široka i isprepletena je korijenjem i kamenjem. Umorna sam i jedva dižem noge. Želim odustati, sjesti tu gdje jesam i čekati njihov povratak. Ali ipak idem dalje, korak po korak. Uspjela sam nekako doći do vrha. U domu radimo dužu pauzu, pijemo topli čaj, jedemo i zezamo se. Kupujem planinarski dnevnik i opisujem svoje prvo planinarsko iskustvo.

Gost post - Kad on kuha i rižot s lignjama

Ovim postom zatvaram gostovanje tri mušketira koji su moj blog osvježili svojim ukusnim receptima. Darko je pripremio fantastičan burger, a Mile zapečene njoke koji griju dušu. Treći gost je specifičan. Njegove recepte niste mogli uočiti nigdje, jer je riječ o mojem osobnom kuharu - suprugu. Za razliku od svojih prethodnika, nije dobio slobodan izbor, već sam si za gostovanje naručila desert koji mi često priprema. Obaveze su nas spriječile da se taj recept realizira, a kako nisam željela predugo čekati, iz arhive fotki sam izvukla jednu koja prikazuje njegovo jelo. Lignje obožavam pripremljene na sve načine, a on malo manje. Ovaj rižot je kompromis, budući da ga podjednako volimo, a priprema ga isključivo on. Volim kad mi, po povratku s posla, već ispred ulaznih vrata zamiriše omiljeni rižot. 

Planinarenje - planinar s diplomom

Dugo mi je trebalo da napišem ovaj post. Uvodni odlomak čeka nastavak teksta već deset dana (prikladno ubacujem #nedamise). Danas sam konačno odlučila da je došlo vrijeme da tekst privedem kraju i napišem svoja razmišljanja. Nije mi teško napisati tekst, već mi je bio potreban (a da to nisam ni shvatila) odmor od modernog doba i tehničkih novotarija.